Zakonska regulativa

U hrvatskom zakonodavstvu do srpnja 2003. godine nije bilo posebnog zakona u kome bi žena, žrtva obiteljskog nasilja, našla posebnu vrstu zaštite od partnera i drugih članova obitelji.

Do stupanja na snagu Obiteljskog zakona (01. srpnja 1999. god.) u kojemu je u čl. 118. bilo zabranjeno nasilničko ponašanje bračnog druga ili bilo kojeg punoljetnog člana obitelji, žena je zaštitu mogla ostvariti jedino u okviru tada važećeg Kaznenog zakona koji je u čl. 213 «Zapuštanja i zlostavljanje djeteta ili maloljetne osobe» moga ženu zaštititi jedino ukoliko se radilo o nasilju pred djecom, tako da je žena posredno, preko djece koja su svjedočila nasilju, što se smatra psihičkim zlostavljanjem djece, mogla ostvariti kakvu takvu zaštitu. Naravno, u okviru Kaznenog zakona žena je mogla ostvariti zaštitu kao bilo koji drugi građanin nad kojim je počinjeno nasilje ukoliko je bila žrtva nekog kaznenog djela iz glave «Kaznenih djela protiv života i tijela» i «Kaznenih djela protiv slobode i spolnog ćudoređa».

U okviru Kaznenog zakona, tek je njegovim izmjenama i dopunama 2000. godine uvedeno i novo kazneno djelo u čl. 215a «Nasilničko ponašanje u obitelji» koje čini član obitelji koji nasiljem, zlostavljanjem ili osobito drskim ponašanjem dovede drugog člana obitelji u ponižavajući položaj. Za to kazneno djelo zapriječena je kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora.

U srpnju 2003. godine Hrvatski Sabor je usvojio novi Obiteljski zakon u kojemu se više ne nalaze odredbe kojima je zabranjeno nasilničko ponašanje u obitelji, ali je istodobno s usvajanjem novog Obiteljskog zakona usvojen i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji u kojem je detaljno razrađeno što je nasilje u obitelji, zaštita članova obitelji od nasilja, te vrsta i svrhe prekršajnih sankcija.

 

Anketa

Psihosocijalni tretman obiteljskih nasilnika je zaštitna mjera čije je provođenje :
 
Baner